Ostrvo Sveti Nikola paravan za šverc cigareta

20 Dec 2012_DSC_0035Pišu: Miranda Patrucić (OCCRP), Dejan Milovac (MANS) i Lorenzo Bodrero (IRPI)

Rano uveče 15. aprila 2012. godine, luka Bari u Italiji primila je preko radija hitan poziv za pomoć. Poziv su uputila dvojica Talijana koji su javili da su imali nesreću na moru.

Pronađeni su dva sata kasnije plutajući na splavu za spašavanje. Spasiocima su rekli da su tog jutra krenuli u ribolov u svojem brodu, Jeanneau, iz južne talijanske luke Brindisi. Sudar ih je prisilio da napuste brod.

Dvije sedmice kasnije, hrvatska pomorska policija je pronašla Jeanneau, osam metara dugačku plavo-bijelu barku, kako pluta 500 kilometara sjeverno od Barija na drugoj strani Jadranskog mora. Bila je u blizini malog ostrva Sveti Andrija uz obalu Istre, na sjeveru Hrvatske. Na barci nisu pronašli ni mrežu ni ribarske štapove.

Umjesto toga, pronašli su 1.600 kartona cigareta brendova FM i LM.

Italijanska policija je postala sumnjičava i provjerila je sve telefonske pozive sa njihovih mobilnih telefona. Otkrili su da Italijani nisu bili iskreni u razgovoru sa policijom. Ispis telefonskih poziva je pokazao da su prije nesreće bili u Crnoj Gori, a ne u Brindisiju.

Ovo otkriće je pokrenulo osamnaestomjesečnu istragu koja je u septembru 2013. godine dovela do hapšenja i pritvaranja 42 osobe zbog krijumčarenja cigareta.

Policija je otkrila da su cigarete dolazile sa druge strane Jadranskog mora iz Crne Gore, te da je krijumčarenjem u motornim barkama upravljala kriminalna grupa. Izgledalo je kao da se istorija ponavlja.

U kasnim 1990-im, krijumčarenje cigareta je bio državni posao u Crnoj Gori. Svake noći na desetine velikih brzih motornih glisera pretovarenih cigaretama prelazili su dvosatni put s jedne na drugu obalu. Dva italijanska kriminalna sindikata, napuljska Camorra i Sacra Corona Unita (Sveta ujedinjena kruna, iz regije Apulja na jugoistoku Italije) vodile su posao, dok su crnogorske firme obezbjeđivale cigarete.

Crnogorski premijer Milo Đukanović kasnije je priznao ovaj posao, ali i da je on bio nužan kako bi zemlja preživjela ekonomski embargo. Pod pritiskom, vlada je kasnije zaustavila ovaj nezakoniti posao.

Međutim, Crna Gora je sada ponovo zemlja koja švercuje cigarete.

Niko ne zna koliko dugo je ponovljeni šverc trajao, ali je sigurno da je operacija bila u puno manjem obimu nego u zlatnim danima šverca – neka od imena iz novog slučaja su veterani iz prethodnog perioda, a i ostala imena umiješanih su takođe poznata od ranije.

Ostrvo Sveti Nikola kao baza 

Nikola1-2Prema riječima Guardia di Finanza, italijanske finansijske policije, malo ostrvo Sveti Nikola, koje se nalazi preko puta turističkog središta Budve, služilo je kao logistička baza tokom 2012. i 2013. godine, a moguće je i duže. Krijumčari koji su prevozili cigarete do obale italijanske pokrajine Apulja boravili su na ostrvu tokom svog boravka u Crnoj Gori.

Od 2007. do 2010. godine ostrvo je bilo u vlasništvu firmi u vlasništvu srbijanskog biznismena Stanka Subotića. Subotićevo ime se često u medijima dovodilo u blisku vezu sa crnogorskim švercom cigareta. On i njegov prijatelj (i crnogorski premijer) Milo Đukanović optuženi su da su pomagali talijanskim kriminalnim grupama da švercuju cigarete u Italiju. Đukanović je optužbe izbjegao zahvaljujući imunitetu koji je stekao kao šef države, dok je Subotić oslobođen optužbi 2013. godine. Međutim, Subotić se još uvijek suočava sa optužbama u Srbiji vezanim za šverc cigareta.

Subotić je ranije planirao sagraditi luksuzno ljetovalište i marinu na ostrvu Sveti Nikola. Umjesto toga suočio se sa problemima sa otplatom kredita Prvoj banci u vlasništvu porodice Đukanović.

Jedini pristupačni dio ostrva je u privatnom vlasništvu, a njegovi prethodni vlasnici, uključujući i Subotića, čvrsto su kontrolisali ko je imao pravo na posjetu. Iz Budve, koja je udaljena jedan kilometar, bilo je teško vidjeti šta se događa.

 Iako je uglavnom nenaseljeno, ostrvo nije bilo potpuno napušteno. Crnogorska firma Yachtmaster posluje tu kao servis za popravku brodova. Prethodni vlasnik je iza sebe ostavio djelimično izgrađen hotel sa podrumom.

Italijanska policija kaže da su poslovni prostor u luci kao i hotelski prostor korišteni za krijumčarenje, na osnovu podataka praćenja koje su prikupili sa brodova. Nije jasno koliko je dugo operacija šverca trajala, ali policija smatra se možda radilo o godinama.

Yachtmaster firma je registrovana u martu 2007. godine, istog mjeseca kada je Subotić kupio ostrvo. Vlasnik firme Yachtmaster je Željko Perović, serviser iz Budve. Prema riječima italijanskih istražilaca, čovjek imena Željko je bio ključna crnogorska veza u operaciji šverca, a dokazi ukazuju na to da se radi o istoj osobi. Šverceri su često pozivali broj mobilnog telefona koji koristi Željko Perović, a njegovo ime se pojavilo i na komadu papira pronađenom u novčaniku jedne od uhapšenih osoba. Perović se i dalje javlja na isti broj telefona, ali je odbio dati komentar za novinare OCCRP-a.

Za razliku od italijanske policije, crnogorska policija nije nikoga uhapsila ni optužila, a nema dokaza ni da sprovodi istragu. Italijanska policija nije sarađivala sa crnogorskom policijom tokom nedavne akcije.

Ostrvo je promijenilo vlasnika, nakon što Subotićeve firme nisu otplatile kredite Prvoj banci. Vlasništvo je prešlo na firmu sa Britanskih djevičanskih ostrva, a zatim na firmu sa Paname. Obje zemlje su omogućavaju firmama da skriju stvarni identitet vlasnika.

Međutim, jedna osoba može znati ko je sadašnji vlasnik ostrva: crnogorski ministar poljoprivrede, Petar Ivanović.

 Sadašnji vlasnici su dali upustvo firmi sa Paname da važne poslovne dokumente pošalje poštom na Ivanovićevu kućnu adresu u Crnoj Gori. OCCRP je otkrio i da postoji veza između uhapšenog narko bosa Darka Šarića i Ivanovićevog službenika od povjerenja, koji radi kao direktor firme u Šarićevom vlasništvu.

Ivanović je blizak i sa premijerom i nedavno ga je Đukanovićeva vlada imenovala u Savjet za strane investicije kojim predsjedava Đukanović. Šarić je 2009. godine pomogao Subotiću garancijom za kredite njegovih firmu u Prvoj banci.  Šarić je takođe deponovao milionski iznos po veoma niskoj kamatnoj stopi u Prvoj banci. Banka je tada bila u velikoj krizi i hitno joj je bio potreban novac kako bi mogla izvršavati obaveze prema klijentima.

Put u raj

Novinarka OCCRP-a posjetila je ostrvo u augustu 2013. godine. Servis za popravku radio je sa nekoliko prisutnih barki; ulaz u kompleks bio je blokiran mrežom koja je zaklanjala pogled prema unutra.

Na drugom dijelu ostrva nalazio se restoran i nekoliko barova. Novinarka OCCRP-a je pitala radnike u baru kako bi mogla otvoriti kafić na ostrvu. Dali su joj broj mobilnog telefona Đukanovićevog šefa obezbjeđenja.

Mjesec dana kasnije, hapšenja su prekinula operaciju šverca.

Vanja Ćalović, direktorica lokalne nevladine organizacije MANS, vidjela je šefa obezbjeđenja sa Stankom Subotićem koji je nedavno posjetio Crnu Goru, a njihova fotografija se pojavila u lokalnim novinama.

Prema dokazima koje je prikupila policija u Italiji, operaciju krijumčarenja nisu ometale crnogorske vlasti, a barem jedan policajac koji je dolazio na ostrvo bio je podmićen.

Ovo je najnovija operacija koja pokazuje duboke veze između biznisa, organizovanog kriminala i vlasti u ovoj maloj državi. Zbog brojnih skandala pojedinci kažu da Crnom Gorom vlada kriminal pod maskom pravne države.

Operacija krijumčarenja

Italijanski sudski dokument na 200 stranica detaljno opisuje kako su radili krijumčari. Informacije se zasnivaju na praćenju GPS sistemom, uređajima za prisluškivanje koje je policija tajno postavila na brodove, presretnutim pozivima i direktnim praćenjem od strane talijanske policije.

Italijanska policija je prisluškivala određeni broj razgovora između članova grupe, koji su se često odnosili na dogovaranje o pojedinostima operacija krijumčarenja – od čega je mnogo toga banalno.

Na primjer, razgovor iz decembra 2012. godine, koji je počeo odmah nakon podneva, otkriva da krijumčari na brodu razgovaraju kako da maksimalno povećaju tovar cigareta. Jedan osumnjičeni insistira da ima dovoljno prostora za 100 kartona: “Ovdje ima prostora, Mario…100 komada mora da ide!” Drugi mu je odgovorio da ga ne smiju pretovariti jer onda neće ploviti dobro. “Osnovno je da brod ide dobro.”

Čak su pokušali i da naguraju kartone cigareta unutar zidova broda. “Sad moramo da pokušamo da natovarimo sve iznutra” da bi preživjeli put do Brindisija. “Stavimo ih ovdje, polako napravi ležište,” rekla je jedna osoba. “Noćas ćemo pokušati i vidjeti kako ide,” odgovorila je druga osoba.

GPS je omogućio policiji da prati njihovo kretanje u talijanskim i crnogorskim teritorijalnim vodama.

Na primjer, istog tog dana u 17:27 sati, brod je napustio pristanište ispred poluizgrađenog hotela na Svetom Nikoli i krenuo ka sjeveru. U 19:39 sati stigao je do improviziranog pristaništa u zalivu Trašte na crnogorskoj strani, koje se nalazi u blizini kamenoloma do kojeg se može doći samo jednim zatvorenim putem. Ta lokacija je tada bila, a i sada je dio projekta zaliva Luštica, zajedničke inicijative holding kompanije Orascom Development i vlade Crne Gore. Ovo pristanište treba zamijeniti luksuzna marina.

Krijumčari su se zadržali tamo skoro 90 minuta, gdje su natovarili još kartona cigareta. U 20:03 sati krenuli su nazad na Svetog Nikolu, gdje su čekali da se vrijeme poboljša kako bi mogli krenuti za Italiju.

Prema policijskoj dokumentaciji, brodovi su redovno prelazili put između Crne Gore i Apulje, često i više njih odjednom. S vremena na vrijeme, policija bi presrela  brodove, zaplijenila cigarete i uhapsila švercere. Na primjer, krajem januara 2013. godine, policija je uhvatila dva broda puna cigareta dok su prilazili obali. Na jednom brodu policija je otkrila 139 kilograma ilegalnih cigareta, a na drugom 150 kilograma.  Međutim, nisu mogli pratiti sve brodove.

Crnogorska veza

IMG_0365U maju 2013. godine, policija je pratila GPS sistemom i postavila uređaj za prisluškivanje na jednu barku usidrenu na Svetom Nikoli. Prisluškivali su osumnjičene kako pokušavaju da riješe probleme sa radio komunikacijom kako bi se mogli sigurno vratiti u Italiju.

Prema prisluškivanim razgovorima, Željko, vlasnik servisa, pomagao je sa navigacijom. Obavijestio je prisutne da je navigacijsku opremu obezbijedio Antonio Prudentino.

Njegov otac, Francesco Prudentino, prema riječima policije, bilo je poznato ime iz dana šverca1990-ih. Njegovo ime se navodi u poznatoj optužnici iz Barija. Prema talijanskoj policiji, Željko je bio jedan od njegovih najpouzdanijih ljudi u Crnoj Gori.

U maju 2013. godine, policija je prisluškivala telefonske pozive Antonia Prudentina koji se obratio Željku za pomoć da proda brod koji je bio u Crnoj Gori. U to vrijeme, policija je već izvršila određeni broj zapljena tako da su smatrali da su krijumčari pokušavali da se riješe brodova koji su bili modifikovani da bi imali veće spremište za krijumčarenje.

Tajni snimci otkrivaju da je Antonio kontaktirao Željka, 22. maja, sa javne telefonske govornice u Ostuniju, u Italiji. Antonio je prvo pitao Željka da li je ilegalni posao još uvijek u toku, a Željko je potvrdio da jeste.

Zatim je pitao da li je račun za rad na brodu podmiren. Željko je odgovorio: “Da, sve je plaćeno… nema problema.”

Željko je za grupu odigrao ključnu ulogu u Crnoj Gori prikupljanjem cigareta u vrijeme kada su Talijani bili zabrinuti da neće moći zadovoljiti hitnu potražnju za duhanom.

Krijumčari u Italiji su zarađivali između 570 eura i 600 eura po kartonu, u gotovini.

Ne samo da je Željko pomogao sa snabdijevanjem, on je i savjetovao  krijumčare.  U jednom trenutku su se bojali da im je finansijska policija, Guardia di Finanza, na tragu i posavjetovali su se sa Željkom.  Tajno snimljene poruke od 16. februara 2013. godine otkrivaju da je jedan krijumčar poslao SMS poruku u kojoj kaže da mu njegov prijatelj Željko savjetuje da uskladišti duhan na sigurno mjesto i da sačeka da se situacija malo ohladi.

Nema razloga za strah od policije 

Prema razgovoru koji je snimljen 19. maja 2013. godine crnogorska policija je vršila kontrolu na ostrvu što je značajno ograničilo aktivnosti krijumčara. Prema transkriptu, jedan krijumčar se žalio, “Ne mogu ništa da radim… ni čašu vode da popijem ili bilo šta drugo.”

U to vrijeme, jedan brod je već bio potpuno natovaren cigaretama, samo je trebalo obezbijediti dovoljan broj kanistera sa benzinom kako bi mogli krenuti na put. Zbog policije, grupa je odlučila da utovara tek nekoliko kanistera istovremeno, da bi izbjegli pažnju.

Tri dana kasnije, talijanska policija je uhvatila razgovor o navodnom davanju mita policajcu koji je dolazio na ostrvo. Na jahti u vlasništvu ovog policajca urađeni su značajni radovi. Primio je i “poklone” – kanistere pune benzina kako bi zažmurio na aktivnosti na otoku.

Crnogorski saradnik je umirio svog italijanskog kolegu rekavši da taj policajac “ima jahtu vrijednu 20.000 eura za koju nije potrošio ni cent… ruka ruku mije.”

« « Crna Gora: Kupovina raja (II dio) | Posebne linije podrške za poljoprivrednike » »

Trackback URI | Comments RSS


Postavi komentar