Miodrag Davidović po treći put među željezarcima

Datum:22/08/2011 | Kategorija: Procesuiranje korupcije LUPA

Miodrag Davidovic“Ponudićemo Vladi da naši partneri kupe Rudnike boksita i KAP,” poručio je nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović, vlasnik Neksana, proglašavajući prije nekoliko dana spas od bankrota Željezare kojom on i njegova kompanija, po drugi put, upravljaju od kraja aprila.

Može li nikšićki biznismen za tri mjeseca, uraditi ono što sve DPS-ove vlade skupa sa dvije akademije nauka u Crnoj Gori, jednim državnim i pregršt privatnih univerziteta, MMF-om, Svjetskom bankom… nijesu u stanju već dvije decenije?

„Mnogo je bolje nego što je bilo“, kaže za „Pod Lupom“ Janko Vučinić, predsjednik fabričkog sindikata. „Primamo plate, imamo socijalni program, proizvodi se… Možda je ovo prelazno rješenje ali je važno da fabrika bude ekomomski održiva – da li sa Davidovićem ili strateškim partnerom – samo da se ne ode u bankrotstvo“, nastavlja Vučinić, naglašavajući: „Nećemo dozvoliti da se vrati MNSS“.

“Željezara ide u najboljem pravcu”, smatra i stečajni upravnik Veselin Perišić. “pokazalo se da se mogu proizvoditi kvalitetni čelici, ali bi trebalo ublažiti “uska grla” u proizvodnji i uložiti 25 -30 miliona eura”. Drugačije na aktuelni proces gleda doskorašnji direktor Željezare Danijel Brol. On za “Pod Lupom” kaže da su tvrdnje Davidovića “samo jeftina demagogija”. I ponavlja da Neksan aktuelnu proizvodnju čelika i radničke zarade finansira novcem iz stečajne mase, na račun povjerilaca Željezare.

Uz emocije, Davidovića sa Željezarom, Boksitima i KAP-om povezuje i posao.

Prema podacima iz Registra zaloga vidi se da je Neksan na ime potraživanja od Rudnika boksita za isporučeni mazut i eko dizel prihvatio zalogu od 16,5 hiljada tona boksita i drobiličko postrojenje iz Rudnika. Dakle, tranzicija vlasništva u ovom preduzeću već je počela.

U Željezari je Davidović, kao ekonomista, radio 12 godina. Približno do početka poslednje decenije prošlog vijeka kada se obreo na mjestu šefa nikšićke policije. Bilo je to doba zahuhtalih priprema za dva istorijska procesa: raspad SFRJ obilježen krvavim građanskim ratom i transformacija društvene i državne imovine u privatnu svojinu.

Novak KilibardaO njegovomangažmanu u prvopomenutom poslu svjedočio je i bivši predsjednik NS Novak Kilibarda „…Daka ustavi kola i veli: ‘Dragi moj profesore, kao što znaš, optužuje se Crna Gora da Srbima ubacuju oružje u Hercegovinu, direktno se govori da je onaj kontingent oružja što je uhvaćen kod Bileće ubacila crnogorska vlast. Pa predlažem da NS preuzme odgovornost na sebe ako dođe do direktne optužbe… Ako NS odbije da učini tu uslugu Srbima i državi, moglo bi se to na nju odraziti vrlo nezgodno.’ Rekao sam da ćemo, ako bude potrebno, preuzeti odgovornost… Prije no sam izašao iz kola, Daka mi je pružio ruku rekavši: ‘Profesore, ako za naš dogovor sazna kakvo treće lice, to nekoga može koštati života!’”.

Davidović se iz policijskih zatim otisnuo u preduzetničko-političke vode, pa je jedno vrijeme proveo i kao ratni ministar trgovine bivše SAO Trebinje. Ubrzo zatim, u jeku sukob unutar DPS-a on se obreo na naslovnim stranama medija.

Razlog su bili njegovo hapšenje i optužbe finansijske policije da je, švercujući cigarete Duvanskog kombinata i Bih oštetio državnu kasu za 10,5 miliona maraka. Do najavljenog suđenja i utvrđivanja istine – da li je Davidović međunarodni švercer ili žrtva političkog obračuna – nikada nije došlo, pošto je Momir Bulatović u poslednjim danima predsjedničkog mandata abolirao “kuma i prijatelja” Davidovića.

Momir BulatovicBulatović je tvrdio da je Daka uhapšen kako bi bio kompromitovan kao glavni svjedok za dokazivanje njegovih optužbi o ućešću u švercu protiv ministara policije Filipa Vujanovića i Vukašina Maraša. Kada je u Beogradu okončao političku karijeru, Bulatović je uhljebljenje našao u kumovom “Nekasanu”.

Slijedile su godine kada se o Davidoviću moglo čuti samo kraj fudbalskih terena gdje je, uz sugrađanina Branislava Mićunovića, pominjan kao finansijer FK Sutjeska.

Sve do 2003. godine kada se Davidović, po drugi put, obreo u Željezari, ali ovaj pu je ušao kao spasilac, na velika vrata, nakon što su iz fabrike bez riječi pozdrava otišli predstavnici dotadašnjeg zakupca, ruske kompanije Rusmontestil. “Ako uspijemo i nama će biti bolje, a ako ne uspijemo i naša kompanija neka propadne”, govorio je Davidović.

Istovremeno je preko crnogorskih medija obznanio kako je založio i “firmu i imovinu” kao garanciju vraćanja kredita od 3,7 miliona eura. Novac je obezbijedila CKB u kojoj je Vlada Crne Gore tada bila najveći pojedinačni akcionar. “Tu nema nikakvog biznisa niti interesa, već je u pitanju čista pomoć,” obećavao je Davidović.

„Zahvaljujući meni Željezara će dobiti valjanog kupca”, pohvalio se Daka Radiju Crne Gore početkom 2004.

Iako je Davidović najavljivao da će u Nikšić stići rusko –engleska kompanija „Stari askol”, ali neka od njenih londonskih partenara – Metal fer ili Metal lojd, nakon privatizacionog tendera 2004. godine, stigao je „Midlend”.

Taj posao je ostao jedna od najvećih privatizacionih blamaža na Balkanu. Ti su – Rusi, Švajcarci, Kanađani, Britanci ili što god već da su bili – nakon 18 mjeseci, kada su istrošili obećane subvencije, bukvalno preko noći pobjegli i sa sobom odnijeli sve što se iz nikšićke Željezare odnijeti moglo.

Direktor agencije za prestrukturiranje preduzeća i strana ulaganja Branko Vujović je potom započeo novu, treću ili četvrtu, potragu za novim vlasnikom Željezare. Davidović je za to vrijeme razvijao sopstveni biznis, naglašavajući da će uvijek priskočiti Željezari u pomoć.

Neksan je u međuvremenu rastao. Zvanično, zahvaljujući benzinskim pumpama, zgradama za tržište, vinarijama i destilerijama. Nezvanično, a Vijesti su proljetos o tome opširno pisale, Neksan je bila jedna od kompanija (uz kotorski Jugopetrol, cetinjski Montenegro Bonus…) uključena u fiktivni izvoz naftnih derivata na Kosovo. Taj je posao od 2005. do 2009. godine akterima donio više od 20 miliona eura samo na račun neplaćenih akciza i poreza, gruba je računica novinara Vijesti.

Navodno je tužilaštvo započelo istragu a njen ishod je za sada tajna.

“Neksan” se u izvještajima Centralne banke pojavljuje kao jedna od deset kompanija sa najvećim profitom u 2006. godini (4,2 miliona eura).

Davidović se, nakon što je MNSS postao vlasnik Željezare, 2007. godine, ponovo našao u bordu kompanije. Istupio je iz njega sledeće godine, nezadovoljan što vlasnik ne investira u Željezaru. Nakon uvođenja stečaja, Nikšićani su opet prizvali Davidovića.

“Učinićemo isto što i prije nekoliko godina. Za pokretanje proizvodnje u Željezari založićemo cjelokupnu imovinu “Neksana””, saopštio je on navodeći da je za to potrebno 10 miliona.

Iz Registra zaloga Privrednog suda zaista se može zaključiti da je Neksan založio kompletnu imovinu – od telefonske centrale vrijedne 40-tak eura i notbuk računara, do postrojenja za preradu grožđa i proizvodnju rakije. Davidović je ponudio, a direktor Komercijalne banke Budva Goran Knežević prihvatio, zalog vrijedan 558 hiljada eura.

Perišić: MNSS izmanipulisao Sud u Londonu

„Čitao sam izjave gospodina Davidovića ali najprije se mora odlučiti o planu reorganizacije MNSS, koji je u petak Privredni sud počeo da distribuira povjeriocima. Oni treba da se izjasne a početkom septembra i Sud. Ukoliko ga Privredni sud odbije, proglašava se bankrot a ja kao stečajni upravnik  treba da dam mišljenje kako da se namire povjerioci – da li kroz parcijalnu prodaju imovine ili čitave Željezare  kao pravnog lica.  Za to se daje javni oglas sa procijenom cijene, koja sada nije poznata jer će je, ako bude potrebe,utvrditi finansijski stručnjak,“rekao je za „Pod lupom“ stečajni upravnik Veselin Perišić.

Na pitanje „Pod lupom“ da li se neko iz Vlade, makar neformalno, interesovao o stanju u Željezari on je odgovorio odrečno, pravdajući to stavom da se ne miješaju u stečajni postupak..

Stečajni upravnik kaže da je Davidović, kao „organizator proizvodnje“ imao prava da smijeni 40-ak direktora kada je nedavno preuzeo gazdovanje firmom.

„Ja sam bio upoznat sa svim tim i bilo je procijenjeno da postojeći kadar ne može odgovarati novom zadatku. Ti rukovodioci su bili inžinjeri koji su godinama radili sa betonskim željezom, čiji su kupci bili uglavnom iz okruženja. Kako nijesu imali iskustva sa proizvodnjom čelika i sami su se složili da taj posao prepuste drugima,“ kaže Perišić.

Upitan da li je dobio presudu Visokog suda pravde Engleske i Velsa po kojoj je Željezara dužna da plati MNSS 60 miliona, stečajni upravnik je odgovorio potvrdno i ponovio raniji stav da bivši vlasnik nema prava na potraživanje .

„U presudi piše da su potraživanja prispjela i da smo dužni da ih platimo. Sud se međutim  odredio samo na osnovu ugovora o zajmovima, nijesu ni imali celokupnu dokumentaciju. MNSS se žalio da je izgubio 36 miliona dobiti. Zašto je nijesu ostvarili kad su bili vlasnici, ko im je smetao? Ja sam Sud u Londonu  obavijestio da je njihovo upuštanje i rješavanje ovakvih stvari prejudiciranje i da se u ovom postupku primjenjuje lex specijalis, odnosno da je nadležan samo Privredni sud,“ naveo je Veselin Perišić dodajući da će ipak angažovati eksperta za međunarodno pravo kako bi razmotrio slučaj.

Kako je Daka zaradio  pare Na sajtu domovina.net objavljen je snimak telefonskog razgovora između Radovana, Luke Karadžića i Dake Davidovića. Uz komentarisanje predratnih dešavanja u BiH oni pokušavaju da se izbore i sa ekonomskim problemima:Luka: Zvao me Branko juče, treba mu gorivo, ne znam kako će, to Daka mora nekako da gleda…

Radovan: Jao to bilo bilo važno.To obavezno, preko Jugopetrola, taj nam je čovek mnogo važan,on oporavlja preduzeća u Romaniji, zamoli Daku u moje ime ako ikako može…

Daka: E, Rade moj?

Radovan:Vidi molim te, za ovoga Ostojića, on je nama jako važan… bila bi katastrofa da stane ta pilana.Ako možeš nešto da učiniš da on dobije gorivo, mislim da je mazut u pitanju

Daka:Ne mazut, nego super

Radovan: Pa jel on tražio za pilanu ili za svoj auto?

Daka: Za auto

Radovan: Je li to problem?

Daka: Problem je toliko – 2 tone, ali ću gledati onda  nekako to u Kotoru da mu obezbjedim…Evo nešto se Luka smislio još

Luka:Što ovaj zajebava ljude, neće  da plati

Radovan: Daj mi Daku

Daka: Svašta mi je onda rekao, ja nisam htio tebe da opterećujem

Radovan:Neverovatan je lažov

Daka:Ali, doći će on, zaboravi ti to.Mi smo njega častili onih 1000 milijardi, onu prvu turu, iz onoga posla ni centra

Radovan: Koliko je ukupno duga tu?

Daka: Šta ja znam,pusti ga

Radovan:Koliko, koliko?… Videću na upravnom odboru

Daka:Mi smo ga častili 5o tona a ovih 5o tona je trebalo da plati po cijeni ti znaš kakvoj

Radovan: Da,da, da…

Daka:Ispod svake cijene koja neme veze sa ekonomijom…

Kompletan tonski snimak možete preuzeti OVDJE

Zoran RADULOVIĆ

Presuda Visokog suda pravde Engleske i Velsa  (ORIGINAL, PREVOD)
Naredba suda Željezari da plati potraživanja MNSS (ORIGINAL, PREVOD)

Napomena: Presudu je za www.podlupom.info dostavio MNSS


« « Šta se krije iza statistike pravosnažnih presuda za korupciju | Tužioci pošteđeni disciplinske i krivične odgovornosti » »

1 Komentar to “Miodrag Davidović po treći put među željezarcima”


  1. Komentar od Jonathan Fleming Drasperton — 10/02/2012 @ 3:47

    Kada pričamo o tehnikama Javnog i medijskog nastupa uvek govorimo da je veoma važan položaj tela prilikom sedenja.


Trackback URI | Comments RSS


Postavi komentar