Znamo li šta jedemo?

Datum:22/02/2010 | Kategorija: Procesuiranje korupcije LUPA

foodStara poslovica, prihvaćena širom svijeta, kaže da smo – ono što jedemo. Izreka dobija na značaju kada se zna da živimo u vremenima kada se, uz već poznate, registruje sve više po ljude opasnih bolesi sa „životinjskim“ prefiksom u nazivu. Od kravljeg ludila, preko ptičijeg do aktuelnog svinjskog gripa – H1N1.

“Nije svijet tek tako prihvatio termin bezbjednost hrane. Do skoro se govorilo o higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti. Evropa je davno spoznala velike rizike od prenosa bolesti preko hrane – slučajnog ili onog koji bi mogao biti namjerno izazvan, pa do raznih eksperimenata koji bi se mogli provoditi preko hrane. I otud taj bezbjedonosni pristup pitanju kontrole hrane”, upozorava Mirjana Drašković dugogodišnji veterinarski inspektor koja se već mjesecima bori protiv odluke šefova da joj, zbog “dugog jezika”, daju otkaz iako je bila jedini specijalista za bezbjednost hrane u državnoj upravi.

mirjana draskovicU najkraćem, Mirjana Drašković več godinama odbija da žmuri i šuti pred nepravilnostima koje, tvrdi, pojedincima donose veliki profit na račun rizika kome izlažu građane Crne Gore. Na njena upozorenja ostali su nijemi nadležni u Veterinarskoj upravi i Ministarstvu poljoprivrede, Uprava policije, Vrhovni državni tužilac. “Kod nas oni koji su odgovorni za pitanja bezbjednosti hrane koju jedemo jedno rade, drugo pričaju, treće misle – i pune džepove. To je suština”, kaže Draškovićka.

Od mnoštva primjera kojim Mirjana Drašković ilustruje svoj tvrdnje izdvajamo dva, karakteristična i po tome što su o njima upoznati i policija i tužilaštvo. Šta su, i da li su bilo šta preduzeli tim povodom – nema informacija.

HLADNJAČA ILI DEPONIJA: U decembru 2007. veterinarski inspektor kod privatnih vlasnika iz opštine Podgorica pronalazi tri krave oboljele od leukoze. One su odmah, radi sprječavanja daljeg širenja bolesti, upućene na klanje, dok je njihovim vlasnicima sljedovala državna naknada za pretrpljenu štetu. Nakon klanja, meso i organi bolesnih krava su proglašeni za neupotrebljive i dat je nalog da se meso uništi tako što će se zakopati na deponiji.

«Procjenu na liniji klanja radio je ovlaščeni inspektor – pregledač mesa (Husak Gabor iz privatne veterinarske ambulante Podgorica) u mom prisustvu i zajedno smo vršili procjenu. Procjena je bila da se sve mora uništiti i to je konstatovano zapisnički tog dana na klanici. Dala sam nalog kolegi ovlašćenom inspektoru da se to meso neškodljivo ukloni zatrpavanjem na deponiji i da mi se da potvrda o tome“, stoji u dopisu ovjerenom pečatom Veterinarske uprave koji je inspektorka Drašković uputila direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću, obavještavajući ga da je neupotrebljivo zaraženo meso umjesto na deponiji završilo u hladnjači.

Iz Brazila 500 tona

Prema podacima koje je prikupio podlupom.info od sredine 2008. godine do sredine avgusta prošle godine ovdašnjim dobavljačima su izdate dozvole za uvoz skoro 500 tona pilećeg mesa iz Brazila.

-riješenje za uvoz 50 tona pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“ Podgorica od 21.08.2008. (PDF) >>>

-riješenje za uvoz 60 tona pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“ Podgorica od 02.12.2008. (PDF) >>>

-riješenje za uvoz 50,41 tona pilećeg mesa iz Brazila za „Bonesa“Bar, od 24.04.2009. (PDF) >>>

-riješenje za uvoz 110t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“ Podgorica od 18.05.2009. (PDF) >>>

-riješenje za uvoz 55t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“ Podgorica od 18.06.2009. (PDF) >>>

-riješenje za uvoz 55t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“ Podgorica od 29.07.2009. (PDF) >>>

-riješenje za uvoz 55t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“ Podgorica od 19.08.2009. (PDF) >>>

Uz domaću proizvodnju, te uvoz iz Srbije, Hrvatske, BiH nameće se pitanje – gdje je završilo svo to meso.

„Saznala sam da je neko drugi dao nalog da to ide u hladnjaču Veletexa na Cijevni. Tamo sam 13. decembra izvršila kontrolu i našla da je u jednoj velikoj komori za zamrzavanje mesa uskladišteno ispravno svinjeće i juneće meso sa neupotrebljivim mesom od leukoznih krava“, navodi se u dopisu koji je, naknadno, dopunjen i saznjanjem da vlasnici hladnjače na Cijevni nijesu obaviješteni o tome da skladište zaraženo meso: „Zanimljivo je da je ovlašćeni veterinar Gabor dao uput za skladištenje u Veletex bez naznake da je to meso za uništenje, a u mom prisustvu je vršio procjenu i ocijenio da je neupotrebljivo. To je bitno zbog činjenice da se ne čuva ispravno meso i ono što je za uništenje u istoj komori, a posebno da se za meso koje se uništava ne plaća čuvanje u hladnjači. Firma Veletexs prevarena je od veterinarske službe.“

Uz sumnje da bi zaraženo meso moglo biti prerađeno i stavljeno u promet, Veterinarski inspektor objašnjava direktoru Uprave policije da bi, „po pravilu, sada trebalo uništiti svo ono meso koje je na gomili, komoru isprazniti, razlediti, očistiti, oprati, dezinfikovati i to o trošku eksperata koji su dali nalog za ovakvo postupanje“. Dopis završava molbom da je Uprava policije nakon izvršene kontrole „makar u kratkim crtama“, izvjesti o tome šta su ustanovili i preduzeli. Odgovora nema.

Umjesto toga Drašković saznaje da je leukozno meso iz hladnjače, nakon njene inspekcije, ipak završilo na deponiji. Tako je, makar, izvještavaju nadležni uz obavještenje da je taj posao izvršio veterinarski inspektor Aleksandar Stamatović iako je, po izjavi glavnog veterinarskog inspektora, on u to vrijeme bio na odmoru. «Sad se pitam kako ću ja završiti započete postupke“, piše Mirjana Drašković Veselinu Veljoviću uz konstatciju: „Mislim da u ovom djelu ima zloupotreba službenog položaja, ugrožavanja zdravlja ljudi i sticanja materijalne koristi…».

Ali, priča o leukoznom mesu koje se u decembru 2007. godine šetalo između klanice, hladnjače i deponije nije presedan. Zapravo, Mirjana Drašković tvrdi da je to samo nastavak prakse započete tri godine ranije, nakon velike epidemije leukoze u opštini Ulcinj.

Ovo je, kaže ona, isti slučaj, odnosno isti način rada zbog koga sam već optužila ministra Simovića kada je krajem 2004. godine namjerno dozvoljeno širenje leukoze u Ulcinju, a nakon toga dio leukoznog mesa poslat u Srbiju na preradu, a ostalo ovdje «uništeno». U međuvremenu je za čuvanje zaraženog mesa vlasnicima hladnjača plaćeno 10 hiljada eura ili više.

simovic1„Ovim postupcima se direktno i svjesno ugrožava zdravlje ljudi, a u cilju nezakonitog sticanja materijalne koristi“, tvrdi Mirjana Drašković u krivičnoj prijavi koju je, u junu prošle godine – Vrhovnom državnom tužiocu, odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala – podnijela protiv ministra Milutina Simovića, direktora veterinarske uprave Ivana Popovića i glavnog veterinarskog inspektora Biljane Blečić zbog «zloupotrebe službenog položaja sa elementima organizovanog kriminala». Drašković im spočitava da su od sredine 2004. godine sistematično zloupotrebljavali službeni položaj i urušavali sve norme u oblasti veterinarstva, što je imalo za posljedicu „permanentno slabljenje primjene zakonskih normi u ovoj oblasti i stvaranje prostora za bezakonje…“.

A to je bezakonje, tvrdi sagovornica podlupom.info najvidljivije kada je u pitanju uvoz pilećeg, goveđeg i svinjskog mesa iz Brazila.

goranovicPod lupom je u posjedu faksimila rješenja kojim je Veterinarska uprava, u maju 2006. godine, odbila zahtjev Mesne industrije Goranović za uvoz svježeg svinjskog mesa iz Brazila. U obrazloženju odluke koju je potpisao direktor VU Ivan Popović, uz konstataciju o «prisustvu zarazne bolesti klasične kuge svinje u toj zemlji», stoji i sledeće: »Ne postoji direktna komunikacija između dvije veterinarske službe iz čega proizilazi nedovoljno poznavanje funkcionisanja veterinarske službe u zemlji porijekla pošiljke, što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o veterinarstvu koje regulišu međunarodni transport».

Odluku da se meso iz Brazila ne uvozi usljed „ne postojanja direktne komunikacije dvije veterinarske službe“, ustvrdio je i ministar Milutin Simović kada je, krajem 2007. godine, u Skupštini Crne Gore izjavio da se iz Brazila uvozi samo piletina. Draškovićka, ipak, tvrdi da je već tada poslanicima pokazala dva rješenja o uvozu za svinjsko i goveđe meso „koja, doduše, nisu bila potpisana ali je uvoz obavljen“.

Konačno se u toku disciplinskog postupka pokrenutog protiv mene, tvrdi inspektorka Drašković, otkrilo da je ministar Simović potpisivao je riješenja za uvoz iz Brazila od oktobra 2003.godine (na primjer rješenje o uvozu iz Brazila za firmu “Martex” Cetinje od 14.10.2003.god).

Ona je takođe podsjetila na dugogodišnje sumnje da se svinjsko meso iz Brazila, zbog propisa koji onemogućavaju direktan uvoz, nabavljalo tako što su se u bescarinskoj zoni Luke Bar nelegalno otvarali kontejneri sa mesom koje je navodno bilo u tranzitu ka Albaniji. „Iz Brazilskih kontejnera u kojima je bilo pileće, svinjsko, goveđe meso pozajmljivalo se po nekoliko tona mesa i to je uhvaćeno i dokazano zajedno sa carinskom ekipom za antikrijumčarenje“, tvrdi Drašković.

A direktor VU Ivan Popović je u julu izjavio da se brazilsko pileće i goveđe meso „uvozi u Crnu Goru u poslednjih deset godina i uvoziće se“. Ko je obmanuo javnost ministar poljoprivrede ili direktor Veterinarske uprave?

Popović je izjavu o uvozu mesa iz Brazila dao u jeku afere oko uvoza pilećeg mesa, u ljeto prošle godine. Nakon pojave gripa H1N1 u Meksiku, i sumnji da bi se on mogao prenositi i širiti i preko domaćih životinja, iz Veterinarske uprave je krajem aprila saopšteno: «pošto je prema izjavi meksičkih zvaničnika i SZO u pitanju mutacija virusa i putevi prenošenja nijesu sa sigurnošću utvrđeni … do daljnjeg će se suspendovati saglasnosti za uvoz svih vrsta roba životinjskog porijekla iz Južne i sjeverne Amerike kao i zemalja u kojima je ovo oboljenje registrovano». Bilo je to vijeme kada je, prema odluci Svjetske zdravstvene organizacije na snazi bio peti stepen opasnosti od novog gripa. Prema podacima SZO novi grip H1N1 registrovan je u Brazilu i Argentini 8. maja 2009. godine.

Uskoro je stepen opasnosti podignut na šesti nivo (registrovan prenos bolesti sa ljudi na životinje), a već 27. avgusta, prema podacima SZO u Brazilu je registrovano najviše umrlih od novog gripa – 557 osoba, više nego i u SAD i Meksiku.

Ipak, VU odlučuje da negira vlastitu odluku i firmi LL Korać doo dozvoljavaju uvoz 55 tona pilećeg filea. Za odluku uprave da promijeni zvaničan stav i dozvoli uvoz mesa iz Juže Amerike inspektori VU, konkretno Mirjana Drašković, saznali su tako što su kontrolom u podgoričkim mesarama (radnje istog vlasnika u zgradi preko puta Maksima i u zgradi Metalke) pronašli odmrznute, navodno domaće svježe pileće filete.

ranka carapic„Na staklenoj vitrini sa strane lijepili su stare deklaracije Agroživa ili domaćih proizvođača Franca i slični, i tako odmrznuti pileći file prodavali kao domaći. Čak su i meni, u kontroli, to saopštili kada sam pitala ko je proizvođač pilećeg filea izloženog u bijeloj plastičnoj providnoj činiji ali bez deklaracije“, navodi Drašković u novoj krivičnoj prijavi Vrhovnom državnom tužiocu. Nju je, krajem avgusta prošle godine podnijela protiv direktora, glavnog veterinarskog isnpektora i pravnog savjetnika direktora VU Ivana Popovića, Biljane Blečić i Dijane Čavić. „Kada sam otvorila skladište ispod banka i našla prazne kese od orginalnog pakovanja brazilske piletine, priznali su da je odmrzavaju i prodaju na način kako je prodaju, a u sudoperi u predprostoru u fazi odmrzavanja – potopljeno u sudoperu napunjenu vodom bilo je još jedno takvo orginalno pakovanje. Na taj način kupac je svjesno varan i dovođen u zabludu. Takva hrana je nebezbjedna za ljudsku potrošnju.“

Mirjana Drašković zaključuje da su u ovom poslu firmi LL Korać direktno i nesebično pomagali logističari iz VU kao saizvršioci u činjenju krivičnog djela obmanjivanjem kupaca i inspektora iz člana 285 KZ Crne Gore, „a pošto su isti u obavezi da sprovode propise a ne da ih krše, specijalnom tužiocu sam podnijela prijavu i dostavila svu dokumentaciju vezanu za tu kontrolu“.

U prvi mah, iz LL Korać su tvrdili da je zatečena piletina ostatak od uvoza izvršenog u ljeto 2008. godine, po osnovu rješenja izdatog 31. jula 2008. godine koja je važila do 31. oktobra iste godine. Inspektor je te tvrdnje osporio činjenicom da je na pakovanju uvezenog pilećeg mesa kao datum pakovanja označen 21. oktobar 2008. godine, što bi značilo da je meso uvezeno prije nego što je proizvedeno. Ujedno, Draškovićeva je došla u posjed orginalne ambalaže istog proizvoda na kome su dva različita roka trajanja – na jednim pakovanjima piše da je rok trajanju godinu, a na drugima dvije godine. Ni to nije uzbunilo nadležne.

Tek tada se saznalo da je LL Korać dobila novu dozvolu za uvoz pilećih filea (55 tona). U tom novom rješenju direktor Popović je dozvolio uvoz većih komercijalnih pakovanja od 10 kilograma, a istovremeno, bez ikakvog zakonskog osnova, zabranio da se ta orginalna pakovanja stavljaju u promet, nego je naloženo da se prepakuju. Po mom mišljenju ovo je urađeno da se potrošači dovedu u zabludu i da se pomogne uvozniku da prepakovanjem prikrije zemlju porijekla za uvezeno meso“, navodi Drašković u prijavu napominjući da ona, njeni prijatelji ni porodica nikada u prodavnicama nijesu sreli pileće meso sa deklaracijom koja otkriva da je proizvedeno u Brazilu. Da li je takve deklaracije vidio neko od naših čitalaca?

A po svoj prilici, imao je i kad i gdje (vidi antrfile).

Iz VU su na kritike odgovorili saopštenjem: “Ograđujemo se apsolutno od svih navoda koje javnosti iznosi inspektorka Drašković i u najmanju ruku ih smatramo neprimjerenim državnom službeniku i preduzećemo sve zakonom predviđene mjere da spriječimo dalje neistinito i iskonstruisano obraćanje Mirjane Drašković u svojstvu inspektora u našem državnom organu”. Uskoro je disciplinska komisija VU donijela odluku o prekidu radnog odnosa Mirjani Drašković. Komisija za žalbe Vlade Crne Gore je poništila tu odluku tražeći da se postupak ponovi.

A brazilske piletine i dalje nema u prodaji. Sve je, po pravilu, “domaće”, “bezbjedno” i “ekološko”. Ne oglašavaju se ni nadležni iz policije i tužilaštva. Možda su ih primirila saopštenja zvaničnika Ministarstva poljoprivrede po kojima su svi prehrambeni proizvodi na crnogorskom tržištu “bezbjedni i visokokvalitetni”.

Ipak, nedavni slučaj krompira obogaćenog teškim metalom kadmijumom poziva na oprez. Krompir je, podsjetimo, prošlog ljeta prošao sve ovdašnje propisane kontrole da bi bio izvezen u Srbiju, gdje je otkriveno da on nije upotrebljiv za ljudsku ishranu. Do danas je ostala nepoznanica – gdje je proizveden, zašto je bio neispravan i ko je preskočio svoj dio posla kako bi nepravilnosti bile otkrivene na licu mjesta. Dok su nas zvaničnici uvjeravali kako je sve u najboljem redu, predsjednik Udruženja proizvođača biljaka u plastenicima Ratko Vujošević im je spočitao nedostatak bilo kakve kontrole: “Naše proizvode niko ne kontroliše. Ja vam garantujem da ja mogu danas da prskam preparatom, a da ga poslijepodne uberem i odnesem na „kamionsku“ pijacu i da ga tamo prodajem. Niko to meni ne kotroliše.”

Dakle, šta jedemo? Istinit odgovor na ovo pitanje pokazao bi nam, ako je vjerovati starim izrekama, kakvi smo. Ili nam to govori činjenica da, zapravo, ne znamo šta jedemo. A neko od tog neznanja dobro zarađuje.

Iz Brazila 500 tona

Prema podacima koje je prikupio podlupom.info od sredine 2008. godine do sredine avgusta prošle godine ovdašnjim dobavljačima su izdate dozvole za uvoz skoro 500 tona pilećeg mesa iz Brazila.

-riješenje za uvoz 50 tona pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“

Podgorica od 21.08.2008.

-riješenje za uvoz 60 tona pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“

Podgorica od 02.12.2008.

-riješenje za uvoz 50,41 tona pilećeg mesa iz Brazila za „Bonesa“Bar,

od 24.04.2009.

-riješenje za uvoz 110t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“

Podgorica od 18.05.2009.

-riješenje za uvoz 55t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“

Podgorica od 18.06.2009.

-riješenje za uvoz 55t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“

Podgorica od 29.07.2009.

-riješenje za uvoz 55t pilećeg mesa iz Brazila za LL“Korać“

Podgorica od 19.08.2009.

Uz domaću proizvodnju, te uvoz iz Srbije, Hrvatske, BiH nameće se pitanje – gdje je završilo svo to meso.

« « Crnogorski investitori na interpolovim potjernicama | Za korupciju odgovarali optuženi za bagatelna krivična djela, „veće ribe“ oslobađane uz čudne argumente » »

Trackback URI | Comments RSS


Postavi komentar